Insomnia, lat. ili nesanica je poremećaj spavanja koji karakterizira neadekvatna kvaliteta ili količina sna. Nesanica može biti zaseban medicinski problem (primarna nesanice) ili može biti uzrokovana drugom bolešću (sekundarne nesanice). Poznato je da i neki lijekovi imaju kao nuspojavu nesanicu. Nesanica može biti akutne (kratkoročne) prirode, ako traje manje od mjesec dana, ili može biti kronična, u trajanju više od mjesec dana.

Dr. Steven Bratman je 1997. otišao u New York raditi kao kuhar u komuni. Uočio je da okupiranost namirnicama osobama u komuni postaje otežavajuća u svakodnevnom životu. Dobivena saznanja skupio je knjizi Health Food Junkies Overcoming The Obsession With Healthy Eating koja je uskoro postala bestseller . U njoj je prvi put naveo i kovanicu orthorexia od grčkog “orthos” što znači pravilan i “orexis” apetit.

Radoholik je osoba ovisna o radu.  Riječ radoholik je sastavljena od engl. work-rad+grč. holic-ovisnost. Medicinski naziv je ergomania. Pojam je uveo u upotrebu psiholog Richard I. Evans 1960. koji je izjavio da se pojedini radnici mogu usporediti s alkoholičarima. On smatra da je poremećaj je povezan sa opsesivno kompulzivnim ponašanjem koje je karakterizirano prekovremenim radom, opsjednutošću detaljima i kontrolom nad suradnicima.

Povijest ADHD-a proteže se od 1902. godine kada je Sir George F. Still uočio problem među djecom koja su bila hiperaktivna, impulzivna i nepažljiva. Opisao je ponašanje te djece kao abnormalno i zaključio da se prije radi o organskom problemu nego o vlastitoj volji. Kasnije, drugi stručnjaci podupiru Still-ovu teoriju i nazivaju takvo stanje MCD ili minimalna cerebralna disfunkcija.

Perfekcionizam može biti zdrava težnja da se zadovolje visoki standardi postavljeni od samog sebe, roditelja ili poslodavca, ali i neprekidno usmjerenje nemogućim ciljevima što dovodi do niskog samopoštovanja. Mnoge osobe koje pate od perfekcionizma su opterećene usamljenošću zbog vlastite procjene da su nesavršeni.   Najčešće prekritično ocjenjuju sebe i svoja postignuća. Najveća greška u mišljenju kod perfekcionista javlja se usled dihotomije „sve-ili-ništa”.

Neuroze posjeduju dvije komponente: psihološku (tenzija, strah, teškoće u koncentraciji, bojazan) i somatsku (tahikardija, palpitacije, tremor, znojenje, gastrointestinalne smetnje). Ukoliko osoba ne posjeduje specifične obrambene mehanizme, zabrinutost prelazi u akutni napad, a povremeno prelazi i u kronični oblik. Pri funkciji jednog ili nekoliko obrambenih mehanizama rezultati su dobro poznati u vidu fobija, disocijativnih stanja, opsesija, nasilja, konverzijske reakcije.