U posljednje vrijeme velik je porast upotrebe mlijeka i mliječnih proizvoda jer mlijeko spada u skupinu lako dostupnih namirnica koja se brzo pripremaju, pa možemo reći da je ono tzv. "brza hrana". Također, prehramena industrija pronalazi nove načine obrade i obogaćivanja mlijeka, te je na tržištu prisutan sve veći broj funkcionalnih mliječnih proizvoda koji su, do unazad nekoliko godina, bili potpuno nepoznati.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Missouriju stvorili su zamjenu za piletinu u obliku soje koja izgledom i okusom iznimno podsjeća na "pravu stvar". Osim toga, nudi i zdravstvene dobrobiti, poput snižavanja kolesterola i održavanja kostiju zdravima. Fu-Hung Hsieh, voditelj je projekta koji za cilj ima stvoriti jeftinu biljnu zamjenu za piletinu. Umjesto uobičajenog dodavanja boje i okusa soji, Hsieh je razvio proces koji soji omogućava stvaranje vlaknaste strukture kakvu nalazimo u pilećim prsima.

Tvari za zaslađivanje su dobar nadomjestak šećeru, a bitno smanjuju energetsku, kalorijsku vrijednost namirnice. Zamjenjeni šećer ili smanjena kalorijska vrijednost pomažu pojedinim grupama ljudi da reguliraju unos kalorija, a da ne smanje unos namirnica, odnosno da pri bolesnim stanjima organizma kod kojih se ograničava unos šećera i dalje uživaju u slatkom okusu.

Ova namirnica, koja se uz dodatak soli priprema od tanko narezanih glavica, još je od davnih dana omiljeni dodatak uz jela od mesa, budući da dobro neutralizira prevelike količine masti. Zelje (kupus, kiseli kupus) je nezamjenljiva namirnica u prehrani naših ljudi u svim krajevima, osobito u brdskim i hladnijim područjima (Lika, Kordun, Gorski kotar), gdje slabije uspijeva ostalo povrće, a u zimskim razdobljima gotovo je jedini prirodni izvor prijeko potrebnog vitamina C.

Slanutak, naut, slani grah, nohut, leblebija, čić (lat. Cicer arietinum, engl. Chick peas, tal. garbanzo) je povrtna kultura naših istočnih i južnih krajeva (Makedonija, Dalmatinska zagora) iako je rasprostranjen na gotovo svim kontinentima, jer uspijeva čak i na visinama od 2900 m. U svijetu se najviše uzgaja u Aziji, (Indija, Pakistan, Kina, Afganistan, Iran, Sirija), u Europi je najcijenjeniji u Španjolskoj, a u Americi njegov najveći proizvođač je Meksiko.

Nekada su naši preci koristili samo svježe voće i povrće iz svoga vrta. Od branja namirnica do njihovog konzumiranja prolazilo je samo nekoliko sati. U modernim gradovima, koji se nalaze daleko od ruralnih područja, pronaći svježe voće i povrće je pravi problem. Dok voće i povrće stigne na police supermarketa, prođe ponekad i do 3 tjedna. Za to vrijeme namirnice gube svoje vrijedne sastojke, posebice vitamin C. Osim toga, takve namirnice se često beru prije sazrijevanja, da bi se izbjeglo njihovo kvarenje tokom prijevoza.