Naslovnica
21.10.2017.

Doktori

Doktori odgovaraju:

Zeolit i artritis

 

Doktori

Najnovije

Slika
Akcija "I ja hoću igru"

Pozivamo vas u srijedu, 20. rujna 2017. godine u 8 sati u dječji park iza Boćarskog doma (Prisavlje 2, Zagreb). U tom trenutku... Više...
Slika
Hanžekovićev memorijal 2017.

67. Hanžekovićev memorijal održat će se u utorak 29. kolovoza na stadionu Mladosti. Natjecanje u bacanju kugle – 3.... Više...
Slika
Zege Vege Festival 2017.

Pozivamo vas na deseti po redu, veliki ZeGeVege festival 8. i 9. rujna na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića! Potrebno je... Više...
Slika
"Tumori - rana dijagnostika" predavanje

Pozivamo vas na predavanje "Tumori dojke- rana dijagnostika" u ponedjeljak, 25.09. u 19h u MZ Medveščak / Kazalište Mala... Više...
Slika
Euromelanoma day 2017.

Hrvatsko dermatološko društvo poziva vas na konferenciju povodom manifestacije Euromelanom day 2017. dana 30.05. u 12h u Oris... Više...
Slika
Kvinoja - "majka žitarica"

Kvinoja je istovremeno i "lažna žitarica" i "majka žitarica", kvinoja (quinoa) zbog činjenice da sadrži više kalcija od... Više...
Slika
Urin ukazuje na bolest

Ovisno o stanju organizma, zdravlju i unosu hrane i pića, mokraća može imati različite boje. Ponekad je dovoljno povećati... Više...
Slika
"Alkoholizam-bolest pojedinca, obitelji i zajednice"

Predavanje "Alkoholizam – bolest pojedinca, obitelji i zajednice" održat će se 25.05. (četvrtak) u organizaciji ZZJZ... Više...

Indeks tjelesne mase

Height

Weight



Nutrition Calorie Counter

Prijatelji

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Memorijalni stan Bele i Miroslava Krleže PDF Ispis E-mail
Novosti
Petak, 25 Studeni 2011 09:59

krlezaU godini u kojoj se navršava trideset godina od njihove smrti, ekipa iz Medikusovog Kreativnog Laboratorija uputila se u utorak, 15.11. posjet Memorijalnom stanu Bele i Miroslava Krleže, smještenom na šumovitom Gvozdu. No vila Rein u kojoj su živjeli tridesetak godina nije nas baš dočekala raširenih ruku. Naime, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da otvorimo vrata, po nas se spustio kustos koji nas je zatim uputio na prvi kat na kojem se nalazi stan. U predsoblju smo srdačnije dočekani – Krleža nas nasmijano pozdravlja s fotografije smještene na ogledalu. Prostor u kojem smo se našli odiše starinom, počevši od parketa, visokih stropova i prozora, preko antiknog namještaja i bogatih lustera, pa sve do prastarog modela televizora smještenog u blagovaonici, početnoj točki našeg obilaska.

Krleže u krugu prijatelja...
 
Memorijalni se prostor sastoji od blagovaonice iz koje se izlazi na nažalost, zaključanu ložu, Belina malog salona, Krležine radne sobe i njihovih spavaćih soba. Na info-lecima piše da je dosta namještaja Krleža naslijedio od svoje tete Pepe, što znači da ti komadi datiraju iz sredine 19. stoljeća. Negdje sam pročitala da je Bela, pretpostavljajući da će stan zanimati posjetitelje i nakon njihove smrti, pred kraj života dala tapecirati namještaj. Taj trud i osjećaj za sitnice primjetni su u stanu ispunjenom kako umjetničkim djelima, tako i osobnim stvarima koje mu daju autentičnost. Mnoge su predmete dobili od prijatelja i poznanika koje su često ugošćivali na Gvozdu. Blagovaonica obiluje starinskim bakrenim posuđem, srebrnim priborom za jelo koji je Bela marljivo skupljala, slikama Lackovića, Berbera i mnogih drugih umjetnika. Mali salon, nazvan žutim po boji Belinih nadražih ruža, i njezina spavaća soba meki su, topli, puni slika, a u nišama u zidu smješteni su intimni predmeti poput torbice i češlja.

krleza-soba

Krležin prostor, koji se sastoji od radne i spavaće sobe, veći je i njime dominiraju, knjige i novine koji nisu ograničene samo na police, nego ih ima posvuda. Ipak, ta je podjela na njegovo i njezino tek prividna, jer prostorije se prožimaju i čine čvrstu cjelinu, jednako kao što su njih dvoje jedno drugo nadopunjavali tijekom šezdesetogodišnjeg braka. Nekako se teško oteti sjeti, a vodič nas uvjerava da je krivo jesenje predvečerje i nedostatak sunčeve svjetlosti. Možda, ali sigurno je dio u tome što se nalazimo među stvarima ljudi kojih više nema. Svijest o prolaznost života prati svaki naš korak po škriputavom parketu. Nitko više ne piše za drvenim radnim stolom, raskošni se luster malo nakrivio, nema tipičnih kućanskih zvukova, niti prijatelja koji se okupljaju.

 

…pod svjetlima reflektora… 
 
krleza-muzejUlazimo u nekadašnju kupaonicu koja je sad uređena kao muzejski prostor kojim dominiraju kazališni plakati za Krležine predstave, predavanja i časopise (Plamen), vitrina sa domaćim i stranim izdanjima Krležinih djela, primjerak njegova sitnog rukopisa, ekran na kojem se prikazuju isječci iz njegovih drama. Iako je ovaj dio prvenstveno namijenjen Miroslavu, valja spomenuti i Belu koja je glumila u većini njegovih drama, a on bi je nakon predstave dočekivao buketom žutih ruža.
Iza mene se odjednom začuje neprirodni smijeh koji me natjerao da poskočim i virnem u bivši WC, a tamo mi se s ekrana smije obješenjak Petrica Kerempuh koji je vratio kajkavštinu u hrvatsku književnost. Voljeli Krležu ili mrzili, slagali se s njim ili ne slagali, ne može mu se osporiti važnost za hrvatsku književnost i kazalište. Baš zbog kontradiktornosti koje se uvijek spominju uz njegovo ime, mislim da su njegova književna djela zaslužila veći i razrađeniji prostor od skučene bivše kupaonice. 


 
…i posve privatno 

U hodniku se nalaze ormari s najosobnijim stvarima Miroslava i Bele Krleže. Njegovi kaputi, puška, privatne fotografije i odlikovanja, njezine rukavice i šeširi, štapovi za hodanje i skica grobnice na Mirogoju. Gledamo u ogoljenu kuhinju i sobu sluškinje koja je danas upravni prostor muzejskih djelatnika. Na tren stan prestaje biti muzejskim prostorom i oživljava jer među izloženim posuđem za svakodnevnu uporabu prepoznajemo točkaste lončiće za kavu kakve mnogi od nas imaju kod kuće. Hodnik nas dovodi do predsoblja, što znači da smo napravili puni krug i ponovno se našli pred Krležom koji nas pozdravlja podižući šešir. Pozdravljamo i mi njega i vraćamo se u hladnu jesensku večer.

Morena Livaković, Medikus kreativni laboratorij

medikus-kreativci-krleza

Miroslav Krleža
 
Miroslav Krleža rođen je 1893. u Zagrebu, gdje je i umro 1981. godine. Kao mladić je zbog nediscipline isključen iz Vojne akademije u Budimpešti. Nakon toga posvetio se književnom radu, a za sobom je ostavio golemi književni opus koji obuhvaća više od 50 svezaka. Pisao je poeziju, dramu, prozu, memoare, dnevnike, eseje, polemike.

Prvi njegov tiskani rad pripada dramskom žanru, a najpoznatiji mu je glembajevski ciklus koji prikazuje rasap i amoralnost građanske zajednice. Poezija mu je tipološki raznovrsna, od simfonija pisanih slobodnim stihom, preko ratne lirike bliske ekspresionizmu, do socijalnokritičkih pjesama konzervativnije versifikacije. Pjesnički opus okrunjen je "Baladama Petrice Kerempuha" za koje je stvorio vlastiti kajkavski idiom.

Novelistički se korpus dijeli u tri tematska ciklusa: prvi čini proturatna proza, drugi novele malograđanskog kruga, a treći ciklus je glembajevski. Za romanesknu umjetnost reprezentativna su četiri djela: "Povratak Filipa Latinovicza" koji se približava Proustu, "Na rubu pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave", u čija je izdanja neprestano intervenirao. Esejistika je kvantitativno najzastupljeniji žanr njegova opusa, pa gotovo da ne postoji područje ljudske djelatnosti o kojemu nije pisao u toj formi. Pokrenuo je Leksikografski zavod u kojem je djelovao do kraja života, a za sobom je ostavio i rukopisne enciklopedičke zapise marginalia lexicographica.

Iako je Krležin politički angažman često negativno utjecao na vrednovanje književnih djela i izazivao brojne kritike, neosporna je činjenica da je pisac svojim intelektualnim angažmanom snažno obilježio kulturni i politički život Hrvatske i bivše Jugoslavije, te ostaje jednim od naših najsvestranijih i najplodnijih književnika. (Izvor: Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000.)

Bela Krleža

Bela Krleža rođena je pod imenom Leposava Kangrga u Senju 1896. godine. Školovala se na Učiteljskoj školi u Zagrebu, a nakon mature radila je kao učiteljica te u Sveučilišnoj knjižnici. Svog budućeg supruga, Miroslava Krležu upoznala je 1916.g. u Zagrebu, a ostali su zajedno do kraja života. U kazalištu je debitirala tek 1929. godine, i to u praizvedbi suprugove drame "Gospoda Glembajevi" u ulozi barunice Castelli koju će interpretirati sve do sredine šezdesetih godina. Istaknula se glumeći i druge Krležine likove, Lauru Lenbach i Madlen Petrovnu u "U agoniji", Melitu i Klaru u "Ledi", te Liviju Ancilu i Klaru Anitu u "Areteju". No bilo bi nepošteno vezivati njezin umjetnički rad isključivo uz Krležine drame, jer je ostvarila zapažene uloge u Nušićevim, Držićevim i Molièreovim komedijama, dramama Ibsena, Tolstoja i Gorkog te djelima Wildea i Shawa. Uloge Kitty Warren u "Zanatu gospođe Warren" G. B. Shawa i Regine Giddens u drami "Male lisice" L. Hellman uzdigle su je među nacionalne dramske prvakinje. Nakon  umirovljenja, 1973. godine dobila je državnu "Nagradu Vladimir Nazor" za životno djelo. Umrla je u Zagrebu 1981. godine, osam mjeseci prije supruga. (Izvor: Nikola Batušić "Bela Krleža: Kronologija")

Video: TV Kalendar-Miroslav Krleža

Share
 
Copyright © 2017 Medikus - Medicinski magazin. Sva prava pridržana.