Trputac (bobinac, Plantago L.) je trajna zeljasta, vrlo česta livadska biljka. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima.Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.).

U posljednje vrijeme svjedoci smo razorne moći virusa po naš imunološki sustav i organizam u cjelini. Virusi su najmanje jedinice organizirane žive tvari čije su osnovne jedinke mnogo manje od bakterija (primjerice virusi srednje veličine manji su po zapremini od bakterija prosječne veličine i do 30 000 puta), a koji istodobno imaju sposobnost identične reprodukcije i mutacije. Jedna od najčešćih virusnih respiratornih infekcija je gripa.

Med je sladak, gust i viskozan proizvod specifičnog okusa i mirisa što ga medonosne pčele proizvode iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, te im dodaju vlastite specifične tvari, pa ga odlažu u saće da sazori. To je namirnica od davnina poznata čovjeku, vrlo cijenjena zbog njegove hranjive vrijednosti. Za medom se posezalo i u slučaju bolesti i kada je trebalo zadovoljiti potrebu za slatkim.

Da mjesec prosinac i sezonu partijanja ne biste pamtili samo po višku kilograma zbog previše jela i pića, te da početak 2010. godine ne započnete u kajanju i nastojanju da izgubite te kilograme nakupljene u božićnom i novogodišnjem partijanju, probajte slijedeće:

Badem (Amygdalus communis) podrijetlom je iz Azije odakle se uzgojem preselio na zapad i udomačio se u zemljama oko Sredozemnog mora. Raste kao poludivlje drvo, ali je najpoznatiji kao kultivirana biljka. Sa svojim ružičastim cvjetovima djeluje dekorativno kao ukrasno drvo, no važniji su ukusni i ljekoviti plodovi. Plod badema je duguljasta, jajolika, baršunasta koštica u kojoj se nalazi velika i uljevita sjemenka. Jedan je od tipičnih mediteranskih plodova, a kod nas najbolje uspijeva u Dalmaciji i na otocima.

Komorač (morač, janez, slatki aniš) su marljivo uzgajali stari Grci i Rimljani, jer su ljekovita svojstva i aroma mesnatih debelih gomolja (izgleda kao veća glavica crvenog luka) bili legendarni, a osobito su ga voljele rimske dame, koje su ga grickale radi njegovog diuretičkog svojstva i otapanja masnog tkiva oko struka. Ratnici su pak komorač dodavali u jelo kako bi sačuvali dobro zdravlje i snagu.