ADHD (na engleskom je kratica Attention deficit hyperactivity disorder) je poremećaj manjka pažnje i hiperaktivnosti. Time je klasificiran u poremećaje u ponašanju (eng. Neurobehavioral disorder). Kako i samo kaže glavni simptomi poremećaja uključuju manjak pažnje, hiperaktivnost, i često je popraćeno impulzivnošću. ADHD pojavljuje se u djetinjstvu (ima učestalost od čak 5% do 11%) što je dovelo do mnogih istraživanja o samom poremećaju i kako ga liječiti.

Simptomi i liječenje

Zbog činjenice da poremećaj prouzrokuje nepažnju i/ili hiperaktivnost/impulzivnost, koje mogu dovesti do situacija u kojima se teško komunicira i radi s njima. Ti problemi su često vidljivi u odnosima s roditeljima, vršnjacima i učiteljima jer poremećaj utječe na donošenje odluka i kontrolu emocija. Zbog simptoma stručnjaci se nemogu dogovoriti oko liječenja: neki smatraju da bi liječenje trebalo biti terapeutsko s fokusom na treninge povećanja pažnje, dovođenje strukture u njihove živote, itd., dok neki smatraju da bi simptomatsko liječenje stimulansima korištenjem npr. Antidepresiva koji mogu pomoći no u krivoj dozi mogu prouzrokovati druge probleme. Naravno, mnogi pokušavaju izbjeći farmakološko liječenje zbog same činjenice da ne žele koristiti lijekove ako nije nužno. Nekolicina studija pokazalo da je kombinacija terapije i lijekova najbolje opcija za ublaženje simptoma.

Pažnja sa djecom

Dječaci koji pokazuju više hiperaktivnost ili impulzivnost, povijesno su imali veću vjerojatnost da im se dijagnosticira ADHD u usporedbi s djevojčicama. No, povećana svijest o nepažljivom dijagnozom sa simptomima dovela je do povećanja dijagnoza među djevojčicama u posljednjih nekoliko godina.

Današnji svijet tehnologije nam pruža svakodnevna ometanja na različitim razinama što potiče ometanost, razdražljivost, nepažnju, itd. - neka istraživanja čak ukazuju na korelaciju između unapređenja tehnologije s učestalosti ADHD-a ali je moguće da je jednostavno kvalitetnije i češće dijagnosticiranje. Zato što svi znamo pokazivati ta dva glavna simptoma: nepažnju i impulzivnost, da budemo dijagnozirani moramo imati te probleme redovito i moraju odgovarati određenoj dobnoj skupini, ali uzimajući u obzir da se simptomi moraju pojavljivati prije 12. godine života.

Uzrok ADHD-a

Uzroci ADHD-a nisu jasni. Kao i kod ostalih poremećaja mentalnog zdravlja i ponašanja, geni najvjerojatnije imaju ulogu, ali novija istraživanja impliciraju i na utjecaj izloženosti okolišnih toksina (pesticidi, olovo, itd.), kao i prenatalno pušenje cigareta i unos alkohola, ali čak i šećera koji igraju ulogu na pojavu ADHD-a. Roditeljstvo nema nikakav utjecaj na pojavu poremećaja no način na koji se postupa i pomaže djeci može utjecati na način na koji se simptomi projiciraju. Djeci koja su izložena nedosljednoj disciplini ili trpe zanemarivanje, može im biti teže izazivati ​​impulse ili usmjeriti svoju pažnju kasnije.

Održavanje odnosa s ADHD-om

Održavanje bliskih odnosa može biti izazov za osobe s problemima s pažnjom. Budući da im pažnja lako odluta, može se učiniti da ne slušaju pažljivo voljene ljude, a problemi u organizaciji vremena mogu ih dovesti do toga da često kasne - ili da zaborave planove izlaska. Za osobe s ADHD-om ključno je da budu svjesni utjecaja svog stanja na druge i da razviju vještine za izgradnju jačih društvenih veza. S druge strane, za voljene osobe je jednako važno da prepoznaju izazove povezane s ADHD-om i da shvate da je u mnogim slučajevima osoba s ADHD-om svjesna i pokušava upravljati svojim ponašanjem.

Rasprava oko ADHD-a

Iako je desetljećima naveden u Priručniku za dijagnostiku i statistiku mentalnih poremećaja, ADHD i dalje ostaje kontroverzan. Je li to istinski poremećaj ili je jednostavno kolekcija prirodnih ponašanja koji se ne toleriraju u današnjem svijetu s visokim očekivanjima? Čak i među onima koji se slažu da ADHD postoji, postoje konkurentne teorije o tome što, ako ništa, pokreće njegove simptome. Donedavno se smatrao poremećajem u djetinjstvu iz kojeg su pojedinci na kraju izrasli. No, iako dokazi upućuju na to da je do 50% dijagnosticirane djece “preraslo” to stanje, kod drugih se ne zna ne promijeniti ništa.

Prijevod: Dina L. Volčanšak

Npr.org

VEZANI SADRŽAJI

• "Einsteinov sindrom"
• ADHD-hiperaktivnost
• Cijepljenje kod odraslih osoba
• Cijepljenje protiv gripe
• Djeca i TV
• Djeca leptiri trebaju krila
• Djeca u snu-uče
• Djevojčice u matematici nisu lošije od dječaka
• Fenomen "bumerang" djece
• Indigo djeca-10 godina poslije-L.Carroll,J.Tober