Ljubav je jedan od naših najjačih osjećaja. Iako se isprva čini da su osjećaji iracionalni, oni se baziraju na logici pojedinca koji nešto proživljava. Emocija je reakcija na neko zbivanje. Osjećaji nisu kontinuirani, već osoba reagira na svijet u danom trenutku. Svaku reakciju treba provjeriti, ona može biti pogrešna ili emocija koju se iskazuje može biti neadekvatna. Kako se netko osjeća možemo prepoznati po njegovom licu, tonu glasa te gestikulacijama. Osim što postoje osnovne (tuga, veselje, iznenađenje, gađenje, strah i ljutnja) i složene emocije, postoje također i pozitivne i negativne.

 
Transakcijski analitičar Claude Steiner izrekao je "Kad smo emocionalno pismeni, to znači da osjećamo osjećaje, da znamo koji su i koliko snažni te što ih uzrokuje u nama i u drugima. Tada smo naučili kako, kada i gdje ih izraziti i naučili smo ih kontrolirati. Znamo kako emocije utječu na druge i prihvaćamo odgovornost za njihov učinak."

Negativne emocije

Podijelo osjećaja na pozitivne i negativne ne znači da su neki  neki osjećaja nepoželjni. Obje vrste su normalne i općeprihvaćene u društvu. Svaka emocija ima svoju poruku te nas upozorava na pravilnu reakciju. U negativne emocije spadaju strah, tuga, ljubomora, ljutnja. Nije negativno poživljavati ove osjećaje, štoviše, u nekim situacijama one su jedino prihvatljive. Bilo bi neumjesno, primjerice, u žalosnoj situaciji izgledati i ponašati se sretno. U takvim situacijama postoji razlika između kontole doživljavanja i kontrole izražavanja emocija. Osjećaje možemo kontrolirati svjesno i nesvjesno.

LJubomorni "trokut"

Kako bi došlo do ljubomore mora postojati trokut – dakle, osoba se boji da će ju njen partner napustiti zbog treće osobe. Sama riječ ljubomora nastala je spajanjem pojmova ljubav i moriti. Strah od gubitka ljubavi česta je pojava kod djece koja strepe od dobivanja mlađe braće.

Priča iz Biblije o Kainu i Abelu jedan je od najpoznatijih primjera ljubomore po kojem je nastao pojam Kajinov kompleks kojim se opisuje ljubomora među djecom. Do  ljubomore osim u vezama i obitelji može doći i u grupama koje dijele naklonost autoriteta.

Prema knjizi Ljubomora dr. Paula Haucka do tog osjećaja dolazi ukoliko o sebi mislite loše, dakle ako sami sebe okrivljavate ili imate kompleks manje vrijednosti. Osim toga dr. Hauck ukazuje na problem ljubomornih i posesivnih osoba koje ne znaju preuzeti odgovornost za svoje negativne emocije te prebacuju krivnju na partnera.

Vox populi

Sa društvene mreže Facebook ponovno imamo komentare na ovomjesečnu temu te smo odabrali dva najinteresantnija. Jedan od njih govori da je ljubomora manjak povjerenja u drugu osobu i time najmanje draga osobina. Drugi komentar kaže da ima više intenziteta ljubomore, svatko tko se zaljubi ili voli nekoga ima onaj prvi stupanj ljubomore, koji je prirodan, normalan, ali ga sramežljivo čuva za sebe, na početku se tako pokazuje da ti je do nekoga stalo te je bezopasno, a ukoliko je veza zdrava, na tome će i ostati, no u velikoj većini slučajeva to evolvira u one bolesnije stupnje ljubomore, poput posesivnost.

Ana Dobrica, Medikus kreativni laboratorij

Literatura:
Dr. Zoran Milivojević: Emocije, Znanje, Zagreb, 2010.
Dr. Paul Hauck: Ljubomora, Mladinska knjiga Zagreb, Zagreb, 1992.
 Wikipedia