Koncept Mozart efekta prvi je naslutio Dr. Alfred A. Tomatis 1950-tih godina u Francuskoj kada počeo proučavati utjecaj klasične glazbe na ljudsko zdravlje. Svoja zapažanja objavio je u djelu Pourquoi Mozart? (Zašto Mozart?). Slijedila je studija Rauscher, Shaw, and Ky (1993) o utjecaju Mozartove muzike na prostorno razmišljanje (spatial reasoning) objavljena u časopisu Nature.

U pokusu su sudionici testirani testom inteligencije nakon slušanja Mozarta, relaksirajuće muzike i tišine. Rezultati nakon slušanja Mozarta za bili 10 poena viši od ostalih. U časopisu The New York Times 1994. muzički kolumnist Alex Ross komentirao je da je ovom studijom Mozart i znanstveno detronizirao L.v.Beethovena sa mjesta “najboljeg svjetskog kompozitora”.

Knjiga Don Campbella “Mozart efekt™ primjena moći glazbe za iscjeljivanje tijela, jačanje uma i oslobađanje kreativnog duha” (1997) izaziva kontroverze od svog izlaska zbog tvrdnje da klasična glazba ima iscjeljujuću moć na poremećaje poput disleksije, autizma, epilepsije i sl. U sljedećoj knjizi “Mozart efekt™ za djecu” Campbell tvrdi da klasična muzika potiče mentalni razvoj djece razvijajući kreativnost i maštu. Iako se ne može točno objasniti princip djelovanja klasične glazbe na inteligenciju, vjeruje se da slušanje i sviranje glazbe povećava simetriju obiju moždanih polutki i potiče njihovu međusobnu komunikaciju

Don Campbell je rođen u San Antoniu, Texas, a školovao se za muzičkog stručnjaka na Fontainebleau konzervatoriju u Francuskoj u klasi Nadie Boulanger. Magistrirao je sakralnu glazbu i dirigiranje te vodio Muzički istraživački centar. Radi na St. Mary internacionalnom svučilištu u Tokiju gdje vodi inovativne muzičke programe za djecu i odrasle. Svjetski je poznat predavač i dirigent, te često nastupa na radiju i TV (NBC “Today show”). Autor je 9 knjiga i CD-a u kolekciji Mozart efekt™.