Gljivarenje bez gljiva

Prekrasnog sun?anog nedjeljnog jutra 20.10.o.g. Medikusova ekipa uputila se prema Stubi?kim toplicama u naše prvo gljivarenje. Dan u prirodi, na svježem zraku i još k tome u?enje o vrstama gljivama san je svakog gljivoljupca. Pomisao da ?u nakon ovog dana znati prepoznati još koju vrstu gljiva osim vrganja izuzetno me veselila. ?ini mi se da su ljudi još uvijek veoma oprezni što se ti?e gljiva, pa je ona izreka da kod gljiva možeš samo jednom pogriješiti stalno u umu ve?ine laika.

Umjesto vlakom s ostalim organiziranim gljivarima,odlu?ili smo se na dolazak autom do odredišta. Sre?om, cesta prema Stubakima bila mi prili?no poznata pošto sam prije par tjedana tamo imala susret sa vu?nom službom. Migoljili smo Bistranskom cestom tik uz Sljeme, a oko nas prekrasne zagorske ku?ice, proplanci i pokoji traktor. Opuštaju?i osje?aj udaljenosti od buke gradskog života, a zapravo smo bili tek 20-tak minuta od metropole. 
   
Kad smo došli na odredište, parkirališe u Pili u Stubakima tik uz Sljemensku cestu, na naše veliko iznena?enje nigdje žive duše. Zar je mogu?e da je tako velika skupina gljivara došla ranije, pa ve? odšetala u šumu? Ili je možda da smo krivo shvatili upute na internetu? Nismo se dali obeshrabriti, krenuli smo dalje cestom u potrazi za nekim da nas vrati na pravi put. I tako smo traže?i gljivare naišli na skupinu ljudi koji su tražili kestene. I naravno nisu imali pojma o gljivarenju, ali su nam preporu?ili da naberemo kestena. Uskoro smo naišli na jednog simpati?nog kestenotraga?a koji nam je otkrio tajnu; gljivarenje je bilo dan ranije, u subotu, izuzetno dobro posje?eno. Više od tisu?u ljudi, štandovi, muzikaši, gljivarski kotli?a, izbor za najljepšu gljivarsku košaru. A mi smo to sve propustili  za ?itav jedan dan.

Preostalo nam je samo uživati u prekrasnom danu i iskoristiti vrijeme najbolje što se može. Smjestili smo se u Puntijarki i umjesto gljivarskog kotli?a, uživale u planinarskom grahu. Po povratku sa Sljemena naumile smo kupiti gljive, te kraj Šestinskog Lagvi?a naišli smo na dvije simpati?ne bakice sa štandovima doma?ih proizvoda. Bilo je tu jabuka, kestena, medova, džemova, ?ajeva... svega, samo ne gljiva. Upitale smo, imate li gljiva? Bakice su nas malo za?u?eno pogledale i rekle da nemaju. O?ito da nismo imale sre?e.

Ispri?ale smo bakama kako smo propustile gljivarenje i kako bi se rado vratile s nekim ulovom doma. Jedna od njih, svjetski putnik, ispri?ala nam je pri?u o punom mjesecu i kako ljudi za vrijeme punog mjeseca ?ine ?udne stvari i da nije nimalo neobi?no da smo i mi malo pobrkale datume. Osjetile smo neko olakšanje i sa osmijehom na licu, grahom u trbuhu i tjesteninom od kopriva produžile ku?i. Pa i nije tako loše što smo propustile gljivarenje. Imale smo mi svoju Sljemensku pustolovinu. Osim toga, uvijek ima i neki slijede?i put, samo se nadamo da ne?e opet biti puni mjesec.

Maja Lali?, Medikus kreativni laboratorij