10 pravila koje svako dijete s autizmom želi da znate kako bi mu olakšali snalaženje u stvarnom svijetu. Pokušajte gledati na autizam kao na različitu darovitost radije nego kao na nekakav nedostatak. Gledajte iznad onoga što vidite kao ograničenja i pokušajte ih vidjeti kao poseban dar autizma.

1.  Ja sam dijete s autizmom; ja nisam "autističan". Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera i ne definira kao osobu. Jeste li vi osoba s vrlinama i manama ili ste debeli (imate prekomjernu težinu), kratkovidni (nosite naočale) ili nespretni (niste spretni).

2. Moje osjetilo opažanja (senzorna percepcija) je poremećeno. Vama mogu izgledati kao povučena ili čak ratoborna osoba, no sve što ja pokušavam jest zaštiti samog sebe.

Često "jednostavan" izlet u dućan može biti pakao za mene jer deseci ljudi govore odjednom, trešti bučni zvučnik, blagajničke kase, te moj mozak ne može filtrirati sve odjednom i ja sam potpuno preopterećen!

3. Upamtite razliku između Neću (Ne želim) i Ne mogu (Nisam u mogućnosti) nešto napraviti. Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški za razumjeti. Nije da ja ne slušam upute - ja ih jednostavno ne razumijem.

Kada me zovete sa drugog kraja prostorije evo što ja čujem: „Ivane,#$%^*&^%$*!". Umjesto toga, obraćajte mi se direktno jednostavnim riječima: "Ivane, molim te, dođi na ručak." To mi jasno govori što želite da učinim i što će se dogoditi sljedeće. Lakše mi je surađivati na taj način.
 
4 . Ja razmišljam vrlo konkretno i doslovce interpretiram jezik. Kada kažete "Vani lijeva kao iz kabla" ja sigurno neću pomisliti da je ono što mi zaista želite reći: "Vani pada jaka kiša". Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas, nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.

5. Budite strpljivi sa mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Mogu biti gladan, frustriran, uplašen ili zbunjen, ali te riječi su izvan moje mogućnosti izražavanja. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove.

6. Bolje mi ide vizualno učenje nego jezično izražavanje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego mi pokušati objasniti riječima. Mnogo upornog i strpljivog pokazivanja pomaže mi da naučim.

7. Usmjerite energiju na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam učiniti. Teško mi je učiti u okruženju koje me neprestano podsjeća na moje nedostatke. Potražite moje jače strane, ono u čemu sam dobar.

8. Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati sa ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje. Ako možete,potaknite drugu djecu da me pozovu igrati se npr. sa loptom, skrivanja ili slično jer će mi vjerojatno biti jako drago da se uključim u igru.

9. Pokušajte utvrditi koji su okidači mojih emocionalnih ispada, odnosno što im je prethodilo i uzrokovalo ih. Ti tantrumi, ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj. Dešavaju se kada je jedan od podražaja preopterećen. Ako nađete okidač – mogu se spriječiti.

10.  Ako ste član obitelji, molim vas volite me bezuvjetno. Isključite misli poput: "Kada bi on samo ..." i "Zašto on ne može ...?" Niti vi niste uvijek ispunjavali sva očekivanja vaših roditelja. Ja nisam izabrao imati autizam, s autizmom sam se rodio. 

Možda neću biti dobar u uspostavljanju kontakta očima ili u razgovoru, ali jeste li primijetili: ja ne lažem, ne varam u igrama, ne zadirkujem svoje prijatelje i ne sudim drugim ljudima. Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno odrastanje su male, a uz vašu podršku velike. Vjerujete – ja sam vrijedan!

Autismspeaks.org