Zob (lat. Avena sativa, engl. Oats) ovas, oves, pir, pitoma, silj; pripada evolucijski mladoj obitelji trava (Poaceae) koju su ljudi davno počeli iskorištavati za hranu. A. sterilis i A. barbata su samonikle vrste zobi ujedno i korovne biljke. U Europi se uzgajala jedno stoljeće prije Krista čak i u hladnijim krajevima sjevera kontinenta. U doba kad ljudi sve više pozornosti pridaju zdravoj prehrani bogatoj vlaknima, primjena ove drevne žitarice doživjela je renesansu.

Sastav

Zob sadrži visokovrijedne tvari poput joda, klora, fosfora, magnezija, kalija, mangana, cinka, bakra, niacina, biotina, te vitamina. Također ima mnogo kalijevih soli, škroba i šećera. Osim toga, to je žitarica koja sadrži najviše masnih kiselina (oleinsku i linolensku) koje su raspoređene u izvrsnom omjeru. Bogata je i vlaknima koja utječu na smanjenje kolesterola u krvi i poboljšanje probave.
Prehrambena vrijednost

Sjeme zobi sadrži mnogo škroba i beta-glukane, zbog čega je pobudilo zanimanje kao funkcionalna hrana, toliko stoljeća nakon što je bila obična hrana, a jedna porcija kuhane zobene kaše sadrže 88 kcal i 4 g masnoće, te smanjuju holesterol za 5%.

Sastav ugljikohidrata unutar zobi je takav (škrob i vlakna) da se oni sporo probavljaju i sporo ulaze u krv, čime se osigurava stalan izvor energije, bez naglih promjena šećera u krvi i hipoglikemičnih stanja kao što je to slučaj kod rafinirane hrane.

Iz oljuštenih zrna dobivaju se zobene pahuljice, zobena kaša i zobeno brašno. Sve je to lahko probavljiva hrana za djecu i bolesnike. Zbog svega toga zob, u kombinaciji s voćem i orašastim plodovima prelivena sojinim ili kravljim mlijekom, odn. jogurtom predstavlja idealan doručak, naročito ako se uzima u obliku zobenih pahuljica.

Ljekovito djelovanje

Koristi se za liječenje malokrvnosti, raznih upala probavnih organa, a djeluje na regeneraciju cjelokupnog organizma. Oljuštena zob i danas se koristi za dobivanje zobene sluzi kojoj je svrha da pokuša nadomjestiti želučanu i crijevnu sluz. Redovnim uzimanjem zobi u ishrani, zapravo zobenom kurom koju treba provoditi duže vrijeme, dolazi do opadanja šećera u krvi.

Kupelji pripremljeni od zobene slame veoma su djelotvorne kod raznih bolestima zbog prisustva kremične kiseline. Koriste se kod bolesti bubrega, bubrežnih kamenaca i gihta, zatim kod svih reumatičnih poteškoća, kod križobolje, te kod bolesne jetre, žuči, te nekih ginekoloških bolesti.

Primjena

Zobena mlijeka i vrhnja danas nisu rijetkost na policama trgovina, a kao njihova prednost ističe se upravo prisutnost beta-glukana koji pospješuju probavu i mogu djelovati blagotvorno na imunološki sustav.

Čaj (dekokt) i tinktura sjemena zobi su se koristili nekoć za poboljšanje rada štitnjače, u slučaju hipotireoze, no danas je ta upotreba zaboravljena. Dekokt se spravlja kuhanjem dviju jušnih žlica integralnih sjemenki zobi u 3 do 4 dcl vode tijekom 15 minuta. Koristi se uglavnom za poboljšanje probave, zbog prisutnosti vlakana koji potiču rad crijeva.

Zobene pahuljice, toliko cijenjen dio jutarnjeg obroka, su također dobar lijek za kožu. Štoviše, zob je jedna od rijetkih biljaka koja se zadržala u službenim medicinskim vodičima za liječnike kao pomoć kod atopijskog dermatitisa, suhe kože, psorijaze i različitih drugih tegoba.

Tablica nutrijenata