Definiciju mediteranske dijete prvi je dao američki liječnik Ancel Keys 1945.g.  koji je proveo polovicu životnog vijeka na prostorima Mediterana tražeći objašnjenje relativno niske učestalosti srčanih bolesti stanovnika ovog podneblja. Studija provedena u sedam zemalja (orig. Seven Countries Study) obuhvatila je Finsku, Grčku, Italiju, Japan, Nizozemsku, SAD i ex. Jugoslaviju.

Rezultati studije pokazala je da postoji povezanost unosa masti i smrtnosti zbog koronarne bolesti srca, te povoljan učinak nezasićenih masnih kiselina na razinu kolesterola u krvi. Također je izračunato da je unos masnoća koje su se uglavnom temeljile na maslinovom ulju dvostruko viši od prosječnog unosa masnoća u tadašnjem SAD-u.

U Grčkoj se jelo dvostruko više orašastih plodova i sjemenki, kao i voća i povrća nego u SAD-u, a istodobno je unos mesa i mliječnih proizvoda bio pet puta niži u usporedbi s SAD-om, te je zahvaljujući tome učestalost bolesti srca u grčkoj populaciji bila približno 90% niža nego u Americi.

Učestalost drugih kroničnih bolesti također je bila niža nego u drugim zemljama. Primjerice, učestalost raka dojke bila je četiri puta niža nego u Japanu, a životni vijek Grkinja bio je najdulji na svijetu.

Piramida mediteranske prehrane

Namirnice s najvećim udjelom u takozvanoj mediteranskoj piramidi jesu nerafinirane žitarice punoga zrna, krumpir, integralna riža i tjestenina. Iza njih slijedi svježe voće, lisnato povrće i mahunarke, pa obrano mlijeko i mliječni proizvodi (fermentirani jogurt, svježi sir-fetta), meso (bijelo meso-perad, i plava riba, a crveno treba izbjegavati). U najmanjim količinama treba uzimati rafiniranu hranu, kolače i slatkiše, a želju za slatkim možemo zadovoljiti sušenim voćem koje ima i veliku nutritivnu vrijednost.

Od masnoća preporuča se ekstra djevičansko, hladno prešano maslinovo ulje, a u kontinentalnim krajevima i bučino ulje. Maslinovo ulje idealna je masnoća za prehranu, lako je probavljivo i smanjuje prekomjerni kolesterol, ne utječe na razinu inzulina, djeluje zaštitno na srce i krvne žile, utječe na pojavu osteoporoze, povišenog krvnog tlaka i šećerne bolesti.

Pri jelu treba biti umjeren, jesti tri glavna i dva međuobroka (jogurt, voće) i nikako preskočiti doručak koji se treba sastojati od žitarica, mliječnih proizvoda, nemasne šunke, sira i sirnih ili voćnih namaza.Tijekom dana treba piti vodu u količini od najmanje jedne i pol litre vode ili povremeno svježe iscijeđene voćne sokove. Nakon glavnog obroka popije se čaša razrjeđenog crnog vina (bevanda).

Rajčica, paprika, češnjak, luk osnova su mediteranske prehrane, kao i začinske trave, koje su ljekovite (origano, ružmarin, mažuran), zahvaljujući kojima je mediteranska hrana bogata antioksidansima.

U tradicionalnoj mediteranskoj kuhinji se kuha svakodnevno, ponekad i više puta, pa su gotova, industrijski prerađena jela gotovo nezastupljena. Obitelj se okuplja zajedno za stolom kako bi u miru uživala u obroku (slow food princip) za razliku od fast food nezdravog načina prehrane.

Ozbiljna znanstvena istraživanja pokazuju da ovaj način prehrane može djelovati kao preventiva od srčanog i moždanog udara te od nekih vrsta raka pa ga Svjetska zdravstvena organizacija WHO preporuča kao najzdraviji način prehrane.

Vjeruje se da je njena učinkovitost posljedica zamjene crvenoga mesa ribom i plodovima mora, svakodnevnog korištenja maslinova ulja, te umjerene konzumacije crnog vina. Umjerena konzumacija vina objašnjenje je tzv. Francuskog paradoksa (Franch paradox) jer Francuzi koji koriste više masnoća od američke populacije imaju manju stopu smrtnosti od srčanih bolesti, budući jedu polako, u društvu i uz čašu vina.

Zbog svega navedenog mediteranska prehrana je predložena UNESCO-u za status svjetske kulturne baštine. Ako možda ne živite na Mediteranu, pokušajte bar nekoliko dana u tjednu jesti mediteranski kako bi unaprijedili svoje zdravlje. U tome će vam pomoći preporuke Federacije mediteranske prehrane (logo MEDMARK).