Poštapalice naše svakidašnje

Autor Ljubica Uvodic Vranic

Ponedjeljak, 02 Studeni 2015 10:25

Sa stajališta jasnoće u komunikaciji, poštapalica je zagađenje komunikacije. Poštapalice nastaju kada govornik pogrešno ispunjava stanku koja mu se čine preduga. Poštapalicom govornik privlači pozornost slušatelja, npr: "Slušaj me dobro." "Gledajte!" "Gledaj ovamo!" "Vidi!“ „Dopusti da ti kažem!" "Čekaj!" – pa mu to u nekim okolnostima prijeđe u naviku poštapanja.

Tko se poštapa u govoru?

Tko se poštapa sa štapom? Onaj koga boli noga. Onaj kojega nešto “boli”, pa njegov govor nije siguran, jasan i samostalan. Ponekad želimo nešto prikriti. Ponavljajući riječi koje izgovaramo u muci neugode, suzujemo kontrolu onoga što govorimo, potiskujemo neugodu zajedno s rječicom koju u tom trenutku izgovaramo i tim potiskivanjem sprečavamo da se taj dio govora kontrolira. A ono što izgovaramo nekontrolirano postaje naša nesvjesna navika.

Govornik sažima izlaganje: "Sve u svemu ..." i kad to počne koristiti na početku i u sredini govora ta mu navika postaje poštapalica. U sklopu govora riječi imaju svrhu kao: "na primjer, da naglasim, u stvari..."

Kad čestim i bespotrebnim ponavljanjem riječi izgube svoju pravu svrhu, postaju štap nesigurnom govorniku koji toga obično nije svjestan, ali njegovi slušatelji nažalost jesu.U početku nastajanja poštapalice poštapamo se zato jer nam je neugodno, a kad razvijemo poštapalicu – onda je neugodno svima oko nas.

Ljubica Uvodić Vranić, psihologinja

PSIHOportal html />

http://www.psihologija.net/index.php/hr/psihoportal-mala-skola-psihologije/1321-lekcija-8-zasto-koristimo-postapalice

Ljubica Uvodić Vranić

uvodic-vranic Splitska Zagrepčanka i zagrebačka Splićanka nakon studija psihologije u Zagrebu radila je desetak godina u Splitu, a onda se s obitelji vratila u Zagreb gdje stalno živi i radi. Naslijedila je od svojih roditelja zrno soli i vriću smija. Otkad je diplomirala radi u struci, a svoje poslove stalno širi od bazične medicine rada prema savjetovanju u grupnom i individualnom radu. Kreirala je svoju metodu grupnog treninga menadžera.

Godine 1997. osnovala je Udrugu „Petkom u pet“ kao svoj najdraži projekt. Petak je plavozelena oaza prijateljstva gdje se uči i druži i sprema za najvažnije stvari u životu: prijateljstvo i ljubav. Svi su stalni sudionici i povremeni gosti dobro došli jer dobar duh Petka blagotvorno djeluje na sve voditelje radionica, suradnike i sudionike. Na Petku se zna da je Čovjek čovjeku najveća potreba! Mali princ nas je naučio: Misliš drugačije – obogaćuješ me!

Radionice koje drži na grupi petkom osnova su za knjige koje izdaje: Kako se dobro posvađati (prvo izdanje Zagreb Alinea, 2002.; drugo izdanje Zagreb, Profil 2008.) Kako se pomiriti (Zagreb, Alinea, 2007.), Avantura osobne promjene (Profil, Zagreb 2010.) Prevela je knjigu Nicka Johnstonea Glava puna t/cuge (Zagreb Alinea, 2004.) Knjigu Prijatelju, kako si? – napisala je na temelju svoje privatne prakse rada s klijentima; knjiga se sastoji od psiholoških priča koje su ukrašene stihom iz gange ili bećarca, te ima pogovor o gangi koju je napisao T. Matković (Zagreb, Profil, 2012.).