Knjige
|
Autor Ana Dobrica
|
Petak, 05 Studeni 2010 17:09 |
Vesna Parun je svojim umjetničkim stvaralaštvom ostavila velik utisak na hrvatsku književnost 20. stoljeća. U svom radu bavila se i prozom i dramom, no najveći fokus ipak joj je bilo pjesništvo. Tokom 50 godina u kojima je stvarala, napisala je preko 60 knjiga proze i poezije te su joj bila uprizorena četiri dramska djela. Osvojila je mnogobrojne nagrade za svoj rad. Možda najvažnija bila je ona 1982. kada je primila nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.
Stvaralaštvo
U svojim pjesmama imala je specifičan umjetnički izraz te brojne motive i teme. Modernističkim stilom izazivala je kritičare, a intrigirala čitatelje. U posljednjih deset godina stvaranja, Vesna Parun se u svojim djelima okrenula se političkim temama te satiri i krtici društva.
Biografija
Rođena je 10. travnja 1922. godine u Zlarinu, te je imala buran život koji je završio 25. listopada 2010. u Stubičkim toplicama. Život ju nije mazio – zbog očeva čestog gubljenja poslova nije imala priliku živjeti sa obitelji, već je odrasla u tetinoj kući. Bila je odlična učenica, no zbog životnih nedaća nije uspjela završiti studij na Filozofskom fakultetu koji je započela. Tokom rata izgubila je brata, a nekoliko godina kasnije sama je oboljela od tifusa za vrijeme rada na pruzi. Živjela je i u Bugarskoj gdje je doživjela svoj brak, ali nažalost i njegov krah. Kada se vratila u Hrvatsku, u Zagreb započela je svoj život kao slobodna književnica. Time je postala prva žena u hrvatskoj povijesti koja je živjela samo od umjetnosti. Kada ju je zahvatila bolest, preselila se u Stubičke toplice gdje je strasno, puna pjesničkog ushita i inspiracije pisala do zadnjeg daha.
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj kao razvaljen hram; moju mladost smokvama ograđenu visoravan. Moja bedra: drevnu tužaljku radi koje poganski bogovi kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne. Zemlja i mjesec postaju moje tijelo. Ljubav presađuje moje misli u vrtove vječnosti.
|
Ana Dobrica

|