Tkanje života-Mirjana Krizmanić |
![]() |
Knjige | |
Petak, 27 Veljača 2009 14:53 | |
Iskusna profesorica, na čijoj su Katedri za kliničku psihologiju u posljednjih trideset godina stasale generacije današnjih psihologa, vodi čitatelje kroz raskrižja na koja nailazi većina nas rođenih krajem 20. stoljeća na ovim meridijanima. Kao i u životu, prateći i savjetujući, od poglavlja do poglavlja, od djetinjstva do zrelosti, ispreplićući stručno znanje i životno iskustvo, profesorica Krizmanić ispisala je hrabar, okrepljujući psihološki priručnik koji ne nudi ružičaste naočale, već mudrost pomoću koje ćemo razlikovati životne činjenice koje ne možemo promijeniti od onih na koje možemo utjecati svojim ljudskim snagama. „Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti i koristiti, ovisno o tome što ćemo sami učiniti s tim" - kaže profesorica Krizmanić. „Te datosti slikovito možemo zamisliti kao osnovicu tkanja na kojem ćemo sami tkati tkanje svog života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkaninu." Kako tkati tkaninu kakvu želimo, prof. Krizmanić nam pomaže otkriti kroz niz poglavlja koja nose naslove u kojima će se prepoznati mnogi od nas: o bolnim događajima, o osuđivanju drugih ljudi, o izboru životnog partnera, o agresiji, o toleranciji, o primanju i pružanju pomoći, o religioznosti, o suočavanju s neuspjehom, o suočavanju s uspjehom, o smislu za humor... Prof. dr. Krizmanić kaže, „iako je, dakako, moguće napisati neke jednostavne upute, poput «Pođite kući i mislite pozitivno», takve nam upute ne mogu uistinu pomoći u teškim životnim situacijama." Putevi i staze do životnog zadovoljstva i sreće koje ona nudi, namijenjeni su svima koji žele kreativno oblikovati život koji žive. «Radeći na ovoj knjizi i ja sam osobno puno naučila. Prvo, da ne treba odmah reći ne, ja to ne mogu, nego, da treba poslušati, razmisliti pa možda zaključiti da vrijedno bar pokušaja. Naučila sam da treba poslušati savjet prijatelja i kolega, da je vrijedno pokušati ići mimo utabanih staza, izaći iz onoga na što smo navikli i što je najjednostavnije i stvarno se izložiti određenom riziku, čak i da se suočimo s vlastitim neuspjehom. Naučila sam da se čovjek čak i u staroj dobi može u nešto upustiti i to s radošću raditi», rekla je prof. Krizmanić dodavši da je pravo sjeme ove knjige niknulo u vrijeme rata kada je zajedno s prof. Kolesarićem puno radila sa stradalnicima. «Zaključili smo da su mnogi od onih koji su u ratu bili najviše pogođeni statistički imali znatno više pozitivnih promjena nego negativnih i znatno više pozitivnih promjena od onih koji nisu bili dodirnuti ratom. To nas je naučilo da se i u vrlo teškim životnim prilikama može promijeniti čak i sustav vrijednosti koji pomaže da se lakše prežive gubici. Na osnovu toga, pisala sam knjigu iz života, a ne iz literature», zaključila je prof. Krizmanić.
|