Fetišizam fantazije |
Intima | |
Četvrtak, 21 Siječanj 2010 09:41 | |
Fetišizam je po definiciji upotreba neživih objekata u seksualne svrhe ili rjeđe dijela tijela (stopalo, kosa..). Za seksualne odnose u kojima se koriste fetiši karakteristično je da se uzbuđenje ne postiže kontaktom sa partnerom/icom, već dodirivanjem i milovanjem predmeta obožavanja. Upotreba predmeta kao objekata za uzbuđenje može biti dodatan "začin" seksualnoj igri, ali i objekt psihološkog proučavanja ukoliko prijeđe granice uobičajenog. Uzroci Moderna psihologija smatra da su najčešći uzroci fetišizma sljedeći:
Sigmund Freud, otac psihoanalize, tvrdio je da se ljudska seksualnost razvija kroz tri faze: oralnu, analnu i falusnu još u ranom djetinjstvu. Zastoj u bilo kojoj od te tri faze dovodi do fokusiranja na predmete kao objekte seksualne želje. Takvo uvjetovano ponašanje u djetinjstvu može se razviti u fetišizam putem psihološkog procesa zvanog (o)utiskivanje (engl. imprinting) u nežive predmete obožavanja. Psihoteraput Donnald Winnicot u teoriji "Tranzicijski objekt i fenomen" (1951.g.) iznosi da se dijete prilagođava na odvajanje od majke prenoseći fantazije na tzv. prijelazni objekt (igračka; medo, dekica..). Tranzicijski objekt mogućava djetetu prijelazak iz zaštićenog svijeta u vanjski svijet putem manipulacije (uključujući mišiće erotizma i koordinaciju zadovoljstva). Psiholog Alfred Binet definira fetišizam kao "plastičnu ljubav" jer je objekt obožavanja često gumeni ilikožnati predmet (odjeća ili obuća), a istraživanja pokazuju da su najčešći fetiš predmeti sljedeći:
Spol Fetišizmu su obično skloni heteroseksualni muškarci, a predmeti želja su najčešće ženski odjevni elementi (donje rublja, crne čarape i visoke pete). U fetiše se, osim predmeta, često ubrajaju i fantazije o izrazito ženskim profesijama (medicinske sestre, stjuardese…), dok obrnut slučaj, žensko obožavanje pretežno muških profesija (građevinarci, vodoinstalateri…) neusporedivo je rjeđe. Dijagnoza Po ICD-10-GM klasifikaciji iz 2005.g. fetišizam ima šifru F65.0 na temelju sljedećih kriterija:
Navedeni kriteriji za postavljanje dijagnoze trebaju biti prisutni barem šest mjeseci do godinu dana, te otežavati socijalne kontakte, ugrožavati bračni status i/ili radno mjesto. Međutim, nedavno je u Švedskoj Udruga za seksualnu edukaciju (RFSU) zatražila od Nacionalnog odbora za zdravlje da se iz popisa registriranih bolesti izbrišu fetišizam i sadomazohizam (The Local). Liječenje Psihoterapija Pokušava otkriti traumatski nesvjesni doživljaj koji je uzrok fetišizmu i osvijestiti ga. U tu svrhu koristi se terapeutski razgovor, analiza snova i terapija igrom. Kognitivnom terapijom nastoji se putem negativne povratne sprege smanjiti broj fetiš asocijacija. Psihofarmakologija S obzirom da su fetiši oblik opsesivno-kompulsivnog ponašanja primjena psihijatrijskih lijekova (SSR inhibitori i blokatori dopamina) je vrlo uspješna. Međutim, uspjeh liječenja osigurava tek kombinacija psiho-teraputske i farmakološke metode. Zaključak Prihvaćeno je moderno shvaćanje psihologa i doktora fetišizma kao normalne varijacije ljudske seksualnosti. Potencijalni oblici fetišizma smatraju se prihvatljivima sve dok se obje uključune osobe osjećaju ugodno i nije ugroženo ničije zdravlje. U suprotnom, potrebno je pristupiti medicinskoj dijagnostici i terapiji.
|