Cerebralna paraliza Ispis
Medicina
Autor Andrea Vrbanac   
Srijeda, 11 Travanj 2012 07:36

cerebral-paralizaCerebralna paraliza (CP) je grupa neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Cerebralna paraliza sveobuhvatan je naziv za različite poremećaje koji utječu na djetetovu sposobnost kretanja te držanja tijela i ravnoteže. Uzrok ovih poremećaja ozljeda je mozga prije poroda, tijekom poroda ili tijekom prvih godina djetetova života.

 

 Uzroci cerebralne paralize

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na prenatalne (od začeća do poroda), perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda) i postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).

Prenatalni uzroci: familijarne forme cerebralne paralize; definirani prenatalni sindromi; kromosomske abnormalnosti; dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes); cerebralne anomalije (uključujući primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus); manjak kisika; alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće.

Perinatalni uzroci: moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo; oštećenje moždanog tkiva (oko prostora s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi; potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka (npr. potreba za oživljavanjem); niski Apgar ili niski pH; neonatalni meningitis; neonatalne konvulzije; teška žutica.

Postnatalni uzroci: trauma mozga; infekcije; vaskularni problemi; neoplazme; manjak kisika.

Simptomi i dijagnoza

cerebral-paralizaNajčešći simptomi i znakovi su: slaba napetost ili mlohavost mišića, nesposobnost sjedenja bez potpore u dobi od 6 mjeseci, upotreba samo jedne strane tijela, poteškoće hranjenja, jaka iritabilnost, odsutnost osmijeha, poremećaji pažnje, oštećenje govora, poremećaj spavanja, komunikacijski poremećaji. U težim slučajevima može se posumnjati na epilepsiju, probleme ponašanja mentalnu retardaciju, oštećenje vida, poteškoće učenja, gubitak sluha, bolesti zuba i ortopedski problemi.

Konačna dijagnoza cerebralne paralize postavlja se na temelju djetetove anamneze od začeća do perioda nakon poroda i niza dijagnostičkih pregleda uz kontrolu neuropedijatara i/ili fizijatar.

Tretman i liječenje

Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut razvit će individualni program tretmana prilagođen djetetu i roditeljima, te nastojat poboljšati tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo te o samom tretmanu tj. vremenu kada je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi. Osim fizikalne terapije primjenjuje se po potrebi ortopedska kirurgija, medikametozna terapija mišičnih relaksatora, antikonvulzivna terapija, te liječenje botulinum toksinom tipa A. 

Roditelji - terapeuti

Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji koje liječnici podučavaju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna i dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije u školu, te nastojati osigurati integraciju ovih osoba kroz osobni rad ili rad u različitim radionicama, radnoj okupaciji  prema njihovim sposobnostima i mogućnostima.

www.wikipedia.org / www.fizioterapeut.org / www.vasezdravlje.com

Andrea Vrbanac, Medikus kreativni laboratorij