U knjizi Poetike prevođenja autorice Ive Grgić Maroević je šest poglavlja: Multidisciplinarni pogled na predmet, Pogled unatrag, Konstituiranje nacionalnog književnoprijevodnog identiteta: prijepori i rezultati, Konstituirani nacionalni književnoprijevodni identitet: središnja linija i margine, Poetika prevođenja kao ponovnog pisanja poezije, Poetika prevođenja kao autorskog čitanja poezije, te Zaključak, Bibliografija, Sažetak na talijanskom jeziku, Kazalo imena i Kazalo pojmova.
Ova knjiga prvi put u nas vrednuje prevodilačke metode i strategije tematizirajući autorske poetike nastale unutar svojih epoha. Autorica uzima primjere hrvatskih prijevoda talijanske književnosti iz dvadesetog stoljeća. Počevši od prijevoda Milana Begovića i Ante Tresića Pavičića kada su načela prevođenja bila drugačija od današnjih, autorica u prijevodu M. Kombola, Delorke, Čale i Milićevića uočava prisutnost današnjih načela prevođenja.
Na primjerima radova dvaju prevoditelja Mirka Tomasovića i Mladena Machieda pokazuje uspostavljenost poetika prevođenju na osnovama autorskog čitanja poezije.Ovo djelo pridonosi boljem razumijevanju odnosa hrvatske i talijanske literature te pojašnjava odnos hrvatske književnosti s literaturom mediteranskog i europskoga kulturnog kruga.
Iva Grgić se nije trudila u svojoj knjizi popisati sve naše prevoditelje. Ovo dakle nije povijest našega modernog prevođenja s talijanskog već je ovo povijest naših prevoditeljskih principa a na primjeru prevođenja talijanske poezije. Ovo je istraživanje temeljeno na shvaćanju literature kao društvene pojave a njezine teme i strategije rezultat su neizrečenih socijalnih potreba i intencija. Ova knjiga nije doista pisana samo za upućena filologa već i za znatiželjnog običnog čitatelja i to je jedna od velikih kvaliteta.
HSN.hr
Iva Grgić Maroević
Iva Grgić Maroević (1963) diplomirala je anglistiku i talijanistiku te magistrirala i doktorirala književnost s traduktološkim temama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je jedanaest godina bila zaposlena kao lektorica u Odsjeku za talijanistiku. Kao pozvana predavačica dva je semestra boravila na Visokoj školi za prevodioce i tumače u Trstu, gdje je vodila kolegij "Metode i poetike prevođenja u dvadesetom stoljeću". U Društvu hrvatskih književnih prevodilaca osnovala je i vodila radionice prevođenja talijanske književnosti, dok je teme iz feminističke književne kritike i ženske književnosti predavala u Centru za ženske studije u Zagrebu. Na Odjelu za talijanski jezik i književnost Sveučilišta u Zadru zaposlena je od 2005. godine, otkada vodi kolegije "Uvod u traduktologiju", "Povijest prevođenja", "Analiza prijevoda", "Usmeno prevođenje", "Suvremena proza u prijevodnom zrcalu" i "Književnost, rod, prijevod". Aktivno se bavila i konsekutivnim i simultanim prevođenjem s talijanskog i engleskog jezika. Objavila je niz prijevoda, najviše iz moderne i suvremene književnosti (L. Pirandello, V. Woolf, P. Levi, G. Mascioni, D. Maraini, D. Del Giudice i drugi). Autorski joj članci, objavljeni u časopisima i zbornicima u Hrvatskoj, Italiji i Švicarskoj, pripadaju područjima talijanistike, traduktologije i ženskih/rodnih studija. Samostalno ili u suradnji priredila je nekoliko zbornika posvećenih problemima prevođenja (O hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju, Zagreb, 1996; blok Poetike prevođenja u časopisu Kolo, br. 3, 1998; Prevođenje kultura, Zagreb, 2005; Tradicija i individualni talent. Misao o prevođenju kroz stoljeća, Zagreb, 2007.) Priređivačica je izabranih djela Luigija Pirandella (Zagreb, 2002). Istraživačica je na projektu "Hrvatsko-talijanski kulturni odnosi" koji vodi prof. dr. sc. Sanja Roić sa Sveučilišta u Zagrebu. Izlagala je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je godišnje nagrade "Frano Čale" Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu (1993.). Predsjednica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i predsjednica Centra za ženske studije u Zagrebu.
UNIZD.hr
|
 |