U ljudskom tijelu nalazi se nekoliko milijuna žlijezda znojnica koje se dijele u ekrine i apokrine tzv. "mirisne žlijezde". Epokrine su prisutne na dlanovima i stopalima i luče tekućinu sastavljenu od vode i soli koja hladi organizam. Apokrine su smještene na "ključnim mjestima", spolovilo, anus, bradavice, pazuh i uho, a izlučuju znoj bogat bjelančevinama i ugljikohidratima.

Muške apokrine žlijezde su veće od ženskih i luče steroide-androsterone, osobito uslijed seksualnog uzbuđenja. Prof. Karl Grammar, Institut za humanu biologiju, otkrio je da su žene osjetljivije na muške androsterone upravo u vrijeme ovulacije. Pretpostavlja se da je uzrok tome promjena nivoa estrogena u tom periodu.

Feromoni

Pojam feromon, od grčke pherein (transport) i hormon (stimulira), skovao je Adolf Butenandt 1959.g. za opis mirisne molekule odgovorne za privlačnost koju je otkrio u svilene bube. Od tada je, uglavnom u svijetu insekata, identificirano nekoliko desetaka receptori za ove kemikalije. Pretpostavlja se da su receptori za ljudske feromone dio mirisnog sustava, tzv. vomeronazalni organ (Jacobsov organ).

Vomeronazalni organ (VNO) je dobro razvijen u ljudskom embriju, ali se smanjuje tijekom rasta u maternici. Smatralo se da s vremenom zakržlja, međutim Louis Monti-Bloch je kliničkim pokusima dokazao da VNO uvjetuje spolno-specifično ponašanje i promjene u autonomnom nervnom sistemu uslijed otpuštanja gonadotropina iz hipofize.

Eksperimenti koje je provela Martha McClintock otkrili su tzv. menstrualni sinhronicitet, pojavu usklađivanja menstrualnog ciklusa u žena (u internatima, zatvorima i sl.). Pretpostavlja se da uzrok leži u ženskim feromonima i osjetljivosti na mirise, a pojava se slična onoj u miševa zvanoj Whittenov efekt. Ljudi čak mogu putem mirisa prepoznati krvne srodnike, to se osobito odnosi na preadolescentnu djecu koja mogu prepoznati braću i naziva se Westermarck effect, a svrha mu je sprječavanje pojave slučajnog incesta.

MHC geni (poznati kao HLA geni kod ljudi) su grupa gena prisutna u mnogih sisavaca važna za imuni sistem. Ribe, miševi i ženske jedinke su sposobne namirisati MHC gene potencijalnih spolnih partnera i izabrati partnera sa MHC genima drugačijim od njenih, a majke su sposobne mirisom prepoznati svoju biološku, ali ne i posvojenu, djecu.

Parfemi - sintetski mirisi

Farmaceutska industrija odavno je u proizvodnji mirisa naslutila svoj "sveti Gral". Ranije su se pretežno koristile biljne esencije (ruže, jasmina i dr.), da bi se u novije vrijeme razvile industrijske metode za proizvodnju parfema.
Upravo na tom području značajan je doprinos Lavoslava Ružičke koji je istraživanje mirisa započeo proučavanjem strukture biljke dalmatinskog buhača, zatim dokazao ketonsku građu mošusa i time omogućio njegovu industrijsku proizvodnju, a 1934. objavio sintezu adrosterona i potom testosterona. Za svoj doprinos kemijskim znanostima dodijeljena mu je 1939.g. Nobelova nagrada.

Bez obzira da li su mirisi Kupidove strelice ljubavi ili marketinški trik, svijet mirisa, parfema i strasti svuda je oko nas i ne možemo mu izbjeći.

Wikipedija