Poriluk (lat. Allium ampeloprasum var. porrum) praziluk, porjak, por, purić, pasji luk i perasti luk. Poriluk sa svojim dugačkim,cjevastim listovima i kuglastim cjevotima pripada porodici ljiljana. Car Neron uveo je običaj da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas, koje Plinije opisuje kao Dane poriluka u starom Rimu.

Poriluk je vrlo stara kultivirana biljka koja je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum koja se javlja u Portugalu i sjevernoj Africi, odnosno istočno u Turskoj i Iranu. Uzgajali su ga još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku, a danas je poriluk nacionalni simbol Walesa.

Energetska i nutritivna vrijednost

Poriluk je najbliži srodnik crvenog luka, češnjaka, drobnjaka i ostalih vrsta luka, ali je od svih njih najblaži po okusu, a ima i još jednu važnu prednost pred svojim suplemenicima – najlakše se uzgaja i daje najveće prinose, te je otporen prema niskim temperaturama.

Biokemijski sastav poriluka nešto je siromašniji od npr. crvenog luka i češnjaka, ali je u nekim drugim tvarima neusporedivo bogatiji i djelotvorniji.

Poriluk sadrži eterična ulja koja sadržavaju alizin (spoj sumpora) što se smatra jednim od najdjelotvornijim sastavom u probavnom procesu; uljikohidrate (6,4%); bjelančevine (1,9%); biljna ulja (0,3%); vitamin C (više nego luk i češnjak) i betakaroten; biljne sluzi.

Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće.

U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevna flore, a ima i blago laksativno djelovanje. Također se preporučuje kao jedna od namirnica za detoksikaciju orgnaizma, ne samo radi svog diuretičnog djelovanja, već i iz razloga što 100 gr ove namirnice sadržava svega 73 kcal.

Poriluk je dragocjen zbog svog sadržaja organosumpornih komponenti, fitokemikalija koje se razlikuju kod pojedinih grupa povrća i svaka od njih ima povoljno djelovanje na zdravlje.

One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu.

Želimo li organizmu pružiti najviše što možemo, raznolika prehrana svakako podrazumijeva dnevni unos od 3 do 5 obroka povrća što će povremeno uključiti i poriluk, bez obzira radi li se o sirovom ili kuhanom povrću, je li ono svježe, smrznuto ili konzervirano. 

Npr. jednotjedna terapija sa dnevno 200 gr poriluka može značajno sniziti razinu kolesterola i masti u krvi.
 
Ljekovita svojstva

Iz svega navedenog možemo reći da je poriluk izvrsna namirnica koja koja liječi tako što:

a) čisti želudac i crijeva od bakterija i gljivica što su uzročnici raznih tegoba (napuhavanje, grčevi, proljevi);
b) izvrsno održava probavu i održava zdrava crijeva, te je izvrsna preventivna namirnica protiv svih želučanih tegoba;
c) pomaže kod tegoba sa žilama (kao npr. kod proširenih vena), potiče prokrvljenost organizma, jer  radi svojih fibrinolitičkih svojstava spriječava zgrušavanje krvi, čini krv rijeđom;
d) pomaže rast novog mladog vezivnog tkiva, održava elastičnost stijenki žila, proizvodnju hormona, a sve radi znatnog sadržaja cinka;
e) djeluje preventivno protiv hemeroida;
f) pomaže kod tegoba s mokraćnim mjehurom, jer ulje ulje alizin izlučuje se preko bubrega u mokraćni mjehur, gdje razvija svoje antibakterijsko djelovanje;
f) preporuča se u programima prehrane prilikom smanjenja tjelesne težine radi nisko kalorične vrijednosti, i bogatstvo vlaknastih tvari;

Priprema jela s porilukom

Poriluk se može jesti sirov ili kuhan, što ne umanjuje vrijednost fitokemikalija premda određeni gubitak mikronutrijenata kulinarskom pripremom ne možemo izbjeći.

Poriluk se često koristi kao začinsko povrće, kao nešto okusom jači, dodatak salatama, juhama, umacima, ali ima i sva svojstva koja bi ga mogla učiniti i glavnim jelom nastolu. Ovo je povrće izvrsan dodatak u raznim i jednsotavnim , ali najčešće se poriluk kuha i poslužuje s  krumpirom (na razne načine) te dodatkom dodatkom maslinova ulja ili maslaca.

Budući da se poriluk nalazi u grupi povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, posjeduje slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris, te je izvrstan je dodatak juhama i salatama (npr. kao zamjena za luk). Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta te pripremati soufflé.

Međutim kad jednom dođe na stol, znalački pripremljen, izvrsna je hrana, a za mnoge upravo i poslastica, bilo zimi, ljeti ili sada početkom proljeća.

Na kraju savjet domaćicama. Preporuča se nabavljati poriluk s bujnim, svježim zelenim listovima "perjem"),  koristiti cijelu stabljiku (bijeli dio i lišće), jer je poznato da lišće sadrži nekoliko puta više hranjivih sastojaka i vitamina nego bijeli dio. Stoga je uputno da se, prilikom priprema salata, lišće ne odbaci, jer ono se može pripremiti kao osnova za razna jušna jela (juhe i variva).

Savjet Udruge: ukoliko u prehrani ne podnosite crveni luk, umjesto njega koristite poriluk (u količinama koje odredite da su vam dostatne pri pripremi određenog jela - npr. krumpir salate - kombinirajte i bijeli i zeleni dio - dobrog je okusa i vrlo dekorativnog izgleda).

Izvori podataka:
Knjiga: "Ljekovitost voća i povrća – hrana koja liječi", K. Oberbeil i dr. C. Lentz, Zagreb, Veble Commerce, 2004.
Knjiga: "Vegetarijanska kuhinja", LJ.  i M. Grubor,  Zagreb, SNL. 1989. (UPPT, ožujak 2010./m.v.)

UPPT.hr

Vezano

Poriluk s rajčicom-Recept