Priroda nam u prohladne jesenske dane nudi kesten - jedan od simbola jeseni. Hranjive tvari i aktivni sastojci kestena povoljno utječu na cirkulaciju i pomažu u prijelaznom razdoblju kada se organizam treba prilagoditi na sve hladnije dane. Pečeni kesteni neodoljivo privlače svojim mirisom i daju poseban šarm gradskim ulicama u jesen. Kesten je hranjiv međuobrok slatkastog okusom posebno omiljen među djecom.

Pitomi kesten (Castanea sativa)

Pitomi kesten je kultivirana sredozemna biljka vrlo raširena u Hrvatskoj. U nas ga najviše ima u Istri, u okolici Lovrana i Opatije te na Medvednici. Velike oplemenjene vrste kestena (maruni) zaštitni su znak Lovrana (uz lovor i trešnje) gdje se tradicionalno svake godine održavaju "marunijade" na kojima se prezentira široka paleta jela i slastica od kestena te obogaćuje turistička ponuda kraja.

Vrijeme sazrijevanja plodova je rujan i listopad, a plod je karakteristične smeđe boje, bez mirisa, sjajan, poluokruglog ili zaobljeno plosnatog oblika smještenog u bodljikavom tobolcu. Tobolac sa svojim bodljikavim, zelenim omotačem najčešće sadrži 1-3 smeđa ploda. Kesteni su bogati ugljikohidratima i siromašni mastima. Sto grama ploda ima 213 Kcal. Glavni sastavni dio kestena je škrob kojeg u sirovom plodu ima oko 44%. Osim toga u kestenu ima šećera, te 4% bjelančevina i 2% masti. Plod je bogat vitaminima B skupine osobito B1, B2 i B6 te mineralima: kalijem, kalcijem, magnezijem i fosforom.

Od kestena se zbog visokog sadržaja škroba može dobiti i brašno koje se samo ili pomiješano sa brašnom drugih žitarica koristi za izradu peciva i kruha. Kesten se najčešće koristi u obliku kesten pirea, te kao dodatak jelima i juhama. Nezaobilazne su i slastice od kestena u obliku kesten kocki do raznih vrsta torti pa čak i sladoleda. U smrznutom obliku dostupan je cijelu zimu pa se koristi i za pripremu božićnih i novogodišnjih kolača. Prednost kestena je što se može kombinirati i uz slana i uz slatka jela.

Divlji kesten (Aessculus hippocastaneum)

U Europu je došao iz Indije i unutrašnjosti Azije i omiljeno je drvo u parkovima i drvoredima koje može doseći i 30 m visine. Divlji kesten poznatiji je kao ukrasno drvo zahvalno za sadnju jer podnosi i ekstremne uvjete, brzo raste i dugovječno je te doseže starost i preko 200 godina.

Ima karakteristične cvjetove, bijele ili ružičaste čunjastog oblika koji stoje u uspravnom položaju i vrlo su dekorativni. Neki europski gradovi, primjerice Kijev iskoristili su aleje divljeg kestena kao zeleni pojas i prirodnu barijeru koja dijeli industrijsku od stambene zone. Bogate i raskošne krošnje visokih stabala imaju na neki način ulogu "zračnog filtra", a uz to su jako dekorativne zbog intenzivno ružičastog cvata pa su na neki način simbol tog grada.

Divlji kesten je inače rasprostranjen u parkovima i vrtovima širom Europe. Plod je bodljikava čahura u kojoj su smještena 2-3 sjemena. Kad je dozreo bodljikava košuljica se otvara po šavovima i puca, dajući zaobljeno smeđe crveno sjeme.

Primjena u farmaciji

Ljekoviti dijelovi biljke su: cvjetovi koji se sabiru u svibnju, kora, te zreli plodovi koji se skupljaju u rujnu i listopadu. Plodovi divljeg kestena nisu jestivi. Ljekovite i djelotvorne tvari su: glikozid eskulin, saponini, tanin, smola, masna ulja, flavonoidi, kumarini. Upotrebljava se kao sirovina za izradu velikog broja galenskih i industrijskih farmaceutskih pripravaka za liječenje venoznih oboljenja.

U farmaceutskoj industriji se koristi samo jezgra ploda, dok se ljuska odbacuje. Iz kore se dobiva glikozid eskulin koji ima svojstvo da upija ultravioletne zrake sunca, pa se koristi u izradi masti koje se koriste protiv opekotina od sunca. Iz divljeg kestena izrađuje se tinktura koja pomaže kod hemoroida, kao i tekući ekstrakt i gel koji se koristi kod lišajeva i proširenih vena.

Najnovijim ispitivanjima eksperimentalno je dokazano da divlji kesten sadrži znatne količine vitamina P koji povećava otpornost kapilara, smanjuje njihovu propusnost te poboljšava mikro cirkulaciju. Neke od namirnica koje sadrže vitamin su: heljda, grejp, grožđe, šljive, višnje, šipak i crni ribiz, kao i cvjetni prah (pelud).

Vitamin P inače je odgovoran za dobro stanje vena i kapilara. Važan je za organizam jer pridonosi boljem učinku vitamina C. Pomaže pri stvaranju otpornosti prema infekcijama. Najčešći simptomi pomanjkanja su: sklonost krvarenju i modricama, pucanje kapilara, venozne bolesti. Tinktura koja se dobiva iz pupova i cvjetova divljeg kestena koristi se za masažu kod reumatizma, neuralgija i gihta.

Kesten se u tradicionalnoj kineskoj medicini (TKM) preporuča kao hrana i lijek. Inače se po TKM odabire hrana koja odgovara stanju organizma. Isto tako se odabire hrana koja odgovara godišnjem dobu, pa u jesen prelazimo na onu koja ima zagrijavajući učinak za organizam. Po prirodi topao, a okusom sladak ima funkciju da jača želudac, slezenu i bubreg, organima koji su i inače tijekom jeseni (slezena, želudac) i zime (bubreg, mokraćni mjehur) po TKM "energetski slabiji".

Primjena u kozmetici

Zahvaljujući sastavu divlji kesten koji pored škroba sadrži saponine, tanine, proteine te vitamine: B1, C i K te provitamin A, našao je primjenu i u prirodnoj kozmetici.

Losion za kosu: Ogulite i usitnite 50 gr divljeg kestena, stavite u 1 litru vode i pustite da ključa 15 min. Procijedite kroz gazu i nanesite losion na vlažnu kosu odmah nakon pranja. Tanini iz divljeg kestena vratiti će čvrstoću kosi. Losion treba nanositi bar dva puta tjedno u trajanju od najmanje mjesec dana.

Maska za lice: Nekoliko kestena očistite od ljuske i sameljite. Pomiješajte sa žličicom meda i nanesite na lice. Poslije 10 minuta masku isperite mlakom vodom ili još bolje čajem od sljeza. Zbog velikog postotka škroba, ali i vitamina B skupine i vitamina P ova maska pogoduje masnom tipu kože.

Uppt.hr